brojač poseta

субота, 05. фебруар 2011.

I Austrija sledi Egipat i SAD - Zakonski moguće gašenje interneta

Čarobnih 13 minuta je trebalo egipatskoj vladi da bi isključila Internet u cijeloj državi i time ukinula komunikaciju između 83.000.000 građana. To su građani, koji, površno gledano, traže svoje pravo na demokraciju i slobodu. S jednim potezom vlada je hladnokrvno iskoristila mogućnosti tehnologije, pa se slobodno može pričati o novoj povijesnoj tehnološkoj katastrofi koja opet pokazuje kako je tehnologija još uvijek više zloupotrijebljena nego korisna ako se velike mase uvedu u ovisnost tehnoloških igračaka.


U uredu austrijskog kancelara se radi na jednom projektu koji bi trebao omogućiti gašenje interneta u slučaju cyber-napada na prostoru Europske unije.

Austrija radi već 'duže vrijeme' na tzv. 'Kill Switchu" za Internet. Zanimljivo je, da se u ovom slučaju poziva na temelj međunarodnih dogovora koji definiraju gdje i kada bi se Internet mogao isključiti na razini EU-a, javlja Futurezone, pozivajući se na jednu odgovornu osobu iz GovCERT(Government Computer Emergendy Response Team) koji je dio ureda austrijskog kancelara i nešto kao krizni menadžment u slučaju da dođe do problema u nacionalnim IT-sektorima.

Dakle, može se zaključiti kako će uskoro u Austriji, u okviru programa za zaštitu kritične infrastrukture, postojati jedno dugme za gašenje interneta.

Zakonska osnova za ovaj postupak ne postoji u Austriji, ali se ured kancelara u ovom slučaju oslanja na jednu deset godina staru, od strane Nacionalnog vijeća odobrenu doktrinu imenom „Nauk sigurnosti i obrane“. Tamo piše npr. da je sigurnost Austrije i Europske unije neodvojiva, da se ne može nikako razlikovati i da se u najvećem smislu gradi po okviru donesenom u EU.

Čitajući rečenicu na prvi pogled zvuči vrlo logično ali se može i izvući zaključak kako strateški potezi u ovom slučaju dolaze preko direktive sa vrha Europske unije, koja to želi uvesti kao standard.

Poznato je svima kako je narod zahvaljujući internetu dobio veću mogućnost komuniciranja. Informacije više ne putuju jednosmjerno od emitera prema narodu, nego se i uzvraća informacijama i komunicira međusobno.

Otkud sad ideje da se takav protok informacija mora kontrolirati ili čak razmišljati o jednom sustavu preko kojeg se taj „dar“ i sloboda interneta mogla u hitnom postupku, preko jednog dugmeta, sasvim onemogućiti?

Nacionalno vijeće Austrije uputilo je, dakle, vladi gore navedeni popis „Nauk sigurnosti i obrane“ u kojem neobavezujući preporučuje da se austrijska sigurnosna politika kreira u skladu s određenim načelima. Deveta i posljednja "preporuka" je: "Osigurati dostupnost vitalnih resursa (npr. hrana, energija i sirovine), te zaštita strateških infrastruktura (npr. komunikacija i promet)." Daljnje ili detaljnije komentare na temu komunikacije ili Internet se ne nalaze u dokumentu.

Prema informacijama iz ureda kancelara, odluka o gašenju Interneta pripada Saveznoj vladi i firmi Rundfunk- und Telekom-Regulierungs-GmbH (RTR). „Ako dođe do akutnog napada iz interneta, ured kancelara se uključuje kao koordinator i sastaje se sa providerima s kojima na kraju odlučuje o slijedećim postupcima.“, navodi Futurezone.

Iz CERTa tvrde kako nije tako jednostavno isključiti ili onemogućiti komunikacijsku infrastrukturu Austrije: „Austrijska mreža nije monokultura – ISP-i koriste različite routere različitih proizvođača i da se nađe jedna rupa koja je na svim modelima prisutna, je vrlo nemoguće“. Preko toga virus bi se morao prvo proširiti preko routera a zatim ih dovesti u offline stanje. U tom vremenu se virus može detektirati i provoditi protuakcije.

I mobilne mreže posjeduju slične decentralizirane strukture: „U Austriji ne postoji jedna točka, preko koje bi se mogle ugasiti cijele mreže“, govori glasnogovornik A1 Telekom mreže Martin Bredl. „Takva jedna točka ne postoji ni u Europi.“ Bio to A1, T-Mobile, Orange ili Drei – svak pokreće vlastitu mrežu, koja u slučaju katastrofe funkcionira i sama za sebe. Kako bi rad u slučaju i dalje bio osiguran, mreže su građene u redundantnom sustavu, odnosno povezani s više mreža kako bi se umanjio rizik. Orange npr. nije samo zakupio udio mreže kod Telekom Austria već i kod British Telecoma, koji također posjeduju optičke kablove. I ako TA deaktivira svoju mrežu, mobiteli bi i dalje radili.

Što na lokalnoj razini možda nije lako realizirati za pojedince, SAD bi uskoro mogao provesti na svjetskoj razini: Jedan zakon bi trebao predsjedniku SAD-a dati ovlasti da u iznenadnoj situaciji preuzme nadzor nad ključnim institucijama za komunikaciju.

Digitalni zakon „Protecting Cyberspace as a National Asset Act of 2010“ već je dostupan kao nacrt i trebao bi se usvojiti još ove godine. U slučaju cyber-napada predsjednik je ovlašten između ostaloga preuzeti kontrolu nad internet uslugama te mobilnim operaterima.

Preko ICANN-a američka vlada već posjeduje kontrolu nad internetom. Organizacija je odgovorna za upravljanje s web-adresama i nalazi se u bliskom odnosu s ministarstvom trgovine. Zbog svog središnjeg položaja ICANN se često naziva vladom weba. „Uprava bi mogla isključiti pojedinačne domene i time cijele zemlje ili regije isključiti sa interneta“, kaže Richard Wein iz austrijske uprave nic.at.

U Njemačkoj se također čuju zahtjevi za jedno „dugme“ preko kojeg se može isključiti internet i time dati sveobuhvatne ovlasti za ured kancelara koji bi u slučaju napada cijelu državu mogao skinuti sa interneta.

Kao što je već poznato, EU se nalazi u velikim gospodarskim poteškoćama. Belgija se dijeli što ugrožava jedinstvo unije a na drugu stranu EURO gubi ugled kao stabilna valuta. Mnogobrojni analitičari prognoziraju raspad Europske unije kao zajednički gospodarski i politički prostor. Španjolska, Portugal i Grčka pokazuju da EU ne daje nikakvu sigurnost. Naprotiv, stvara silne probleme nacionalnim gospodarstvenim infrastrukturama koje se ne mogu prilagoditi u jedan unitarni sustav. Rezultati takve strategije su nemiri diljem Europe.

Na kraju se može zaključiti kako svjetske vlade izgrađuju nove sustave za kontrolu interneta, koji je preko niz godina postao jedan važan demokratski faktor i koji definitivno može skočiti izvan kontrolnih mehanizama jedne korumpirane vlade i time izgraditi građanske opozicije ili čak revolucije pa s njima uzdrmati, ne samo nacionalni, već i postojeći svjetski poredak.

Je li uvođenje tzv. „Kill-Switcha“ jedan običan razlog za veću kontrolu ili prirodan put za zaštitu demokracije, želimo prepustiti svakome da odluči za sebe. I jedno i drugo se može zloupotrijebiti, ali treba obavezno napomenuti kako svjetski trend monopoliziranja moći svakako daje mnogobrojne indicije i razloge za sve veću brigu.

Obama dobio ovlašćenje o gašenju interneta u SAD-u - počela diktatura?

Na isti datum kada je u Egiptu „ugašen“ internet, američki je Senat izglasao zakon o takozvanom „Kill Switch“ koji ima ulogu zaustavljanja internet prometa u cijelom SAD-u. „Kill Switch“ ima ulogu zaustavljanja internet prometa u cijelom SAD-u u slučaju cyber napada. Cijeli sustav funkcionira po principu da američki predsjednik ima ovlast, u slučaju opasnosti, jednim pozivom postaviti svojevrsnu internet branu.


Wikileaks već nekoliko mjeseci ne izlazi iz pozornosti svjetskih medija. Julian Assange, osnivač i glavni direktor stranice, je slavljen od strane brojnih aktivista i boraca za slobodu govora, kao svojevrsni Robin Hood koji uzima bogatima i moćnima njihove prljave tajne i prostire ih pred oči gladne javnosti.

Neosporno je da veliku, zapravo presudnu ulogu u ovoj priči ima internet, te sposobnost interneta da tako brzo, nepristrano i bez granica prezentira svako mišljenje i svaku informaciju. O utjecaju Facebooka, Twittera, blogova, Googlea se piše jako puno, te kao da postoji svojevrsno natjecanje u tome tko će napisati veći hvalospjev o moći interneta.


Ipak, u zadnje vrijeme onaj moćni, nepredvidljivi, slobodni, informirani internet je pokazao i svoju drugu stranu. Ili možda je bolje reći, pokazali su mu je. Wikileaks je trenutno u svojevrsnom štrajku kojim žele ukazati na gušenje njihovog prava na slobodu govora. Međunarodni, prije svega američki, pritisak je stvorio od Wikileaks stranice internet gubavca, te uspio poznatoj stranici prekinuti sve kanale preko kojih se financirala. Moneybookers, Paypal, Amazon.com, MasterCard, Visa i Apple su samo neke od kompanija koje su okrenule leđa stranici koja iznosi prljavi veš zapadne diplomacije.
Druga povreda „cyber Golijata“ je nedavni potez egipatskih vlasti, koje su u strahu od potencijala interneta kao vrhunskog medija za organizaciju velikog broja ljudi, internet jednostavno ugasili. Facebook i Twitter su poslužili kao savršeno sredstvo za organizaciju masovnih prosvjeda, te nije čudno da je internet predstavljao problem egipatskim vlastima, ono što je zapanjujuće je lakoća kojom je internet ugašen. Strani izvori prenose kako takvo gašenje interneta zapravo i nije nešto previše komplicirano, te da je sve bilo provedeno jednim pozivom iz ureda predsjednika Mubaraka u ured agencije nadležne za internet promet.


Ovom događaju možemo dodati i prošlogodišnji sukob Googlea i Kine. Google je nakon mnogih kritika odlučio prestati samocenzurirati kinesku verziju stranice na što je Kina, bez nekog prevelikog ustručavanja, protjerala najpoznatiji svjetski pretraživač sa kineskih kompjutera. No možemo bit sigurni za internet jer su njegovi temelji na stabilnom američkom tlu. Sigurno u americi neće biti povrede slobode interneta. Ili se možda varamo? Na isti datum kada je u Egiptu „ugašen“ internet, američki je Senat izglasao zakon o takozvanom „Kill Switch“ ili u slobodnom prijevodu sigurnosnoj sklopci. „Kill Switch“ ima ulogu zaustavljanja internet prometa u cijelom SAD-u u slučaju cyber napada. Cijeli sustav funkcionira po principu da američki predsjednik ima ovlast, u slučaju opasnosti, jednim pozivom postaviti svojevrsnu internet branu.


Mnogi koji prate stanje internet sloboda postavljaju pitanje ne daje li možda ovaj zakon malo previše snage vlasti SAD-a. Prevelika je možda odgovornost omogućiti jednoj osobi da jednim pozivom vrati zemlju par desetljeća unatrag u razvoju, te prekine sve, tako popularne načine internet komunikacije. Kao što vidimo iz aktualnih događanja, internet je moćno oružje naroda u osiguravanju slobode. Jasna je briga onih koji se boje da vlast sve više svojata to snažno oružje.